Čaršijske Priče (45)

CARSIJSKE PRICE, u nasoj lijepoj BiH O nasoj prelijepoj Bosni pisali su mnogi znani i neznani pisci i pjesnici. Ali radio Fenjer duboko vjeruje da ima mnogih onih "obicnih" ljudi, manje ili nikako poznati koji u sebi nose duh Bosne, merhameta i sevdaha i koji su to iskazali napisanim prelijepim rijecima. Sjecanje na Mehu - Na podrucju Bosanske Dubice na jednoj uzvisini nalazilo se ovece naselje zvani Begov-stan sto ce reci da je to podrucje bilo begovsko. Blagi osuncani brezuljci na kojima su davno prije rasli hrastovi bili su kao stvoreni za uzgoj raznovrsnog voca , drveca narocito stabala kruski ,tresnji,jabuka ,sljiva te ostalog voca razvrstalog po obliznjim brezuljcima begovog stana. Kad se krene Mahalom od Rifetovog ducana u blizini kuce gdje je nekad zivjela hadzinica Vojnikovic put nas vodi kroz Zulic Mahalu. Poslije drugog svjetskog rata Zulic Mahala je bila nacickana malim bosanskim kucama sa malim bosanskim pendzerima koji su odavali izgled da u njoj zive muslimani. Mnogi su se divili lijepo okrecenim kucama, lijepi i uredni avlija te mirisu tek przene kahve iz dolafa .Ta mahala je bila sva u makadamu a kad dodemo do Nozarkine kuce sokak nas vodi do drvenog mostica koji je prosjecao rijecicu Binjacku.Tu se nalazila begova kuca i stala koja je bila na cetiri vode ,a nasuprot te kuce bilo je mezarje sa mnogo basluka koji su kao stecci sa velikim turbanima strsili iz zemlje .To su bili nisani ,rahm Melke Alunovic i njenog djevera Sabe koji je poginuo u drugom svijetskom ratu…
Iz nase rubrike: “CARSIJSKE PRICE” O nasoj prelijepoj Bosni pisali su mnogi znani i neznani pisci i pjesnici. Ali radio Fenjer duboko vjeruje da ima mnogih onih "obicnih" ljudi, manje ili nikako poznati koji u sebi nose duh Bosne, merhameta i sevdaha i koji su to iskazali napisanim prelijepim rijecima. Vec smo se uvjerili u primjeru nasih saradnika, Nermine Sefer i Hadzere Omerovic cije smo lijepe price vec culi u prethodne dvije emisije na nasem Radi Fenjeru. A danas cemo cuti kako je to Jasmina Imamovic opisala svoju prelijepu Bosnu, u odlomku price "Bosno moja". BOSNO MOJA Eh, rodjena moja! U obzorju ranog sabaha ja vidim beskrajne, daleke sjene tvoje plemenite i dobrotom ispunjene duše. Kao da uz pritajeni šum plahovitih rijeka cujem otkucaje saza, zvuk harmonike i neobicno lijepu pjesmu cobanina. Ti jedna i jedina! Ovjencana dovama sa šerijetskih vjencanja, probudjena ezanom vještog mujezina, uspavana ilahijama, kasidama i snaznim (dubokim glasovima) HU sa derviških zikira. Krvare ti rane, Bosno moja. Ali svejedno mlada si i rumena kao nevjesta ispod duvaka i skrivaš ljepotu u njedrima. Jer, svaku ranu ti cjeliva i lijeci ljepotica bosih nogu i rosom umivenih obraza, odrasla u tvome narucju, zadojena bistrim vrelom iz tvojih njedara, stamena kao kamen bosanski. Svaka od njih je pjesnikinja Umihana što sevdahom svog srca mami i pritajeno priziva uzdahe zaljubljene mladosti. Dušmani su te izranili, najrodjenija, oskrnavili kulturnu baštinu staru stoljecima, uništili ognjišta i iz toplih gnijezda rastjerali uplašene ptice koji se rasprhutaše po cijelom svijetu, ali je tvoje dostojanstvo…
RUBRIKA: CARSIJSKE PRICE Danas cemo cuti zanimljivu pricu "BOSNJAK" ciji sadrzaj nas podsjeca na vrijeme prije ovog nesretnog rata u Bosni i pisana odmah poslije zavrsetka . Dobili smo je od Hadzere-Dzerka Omerovic iz Bos Gradiske, autor mnogih proznih tekstova i pjesama kako iz njene Bos Gradiske tako i ostalih dijelova nase nam drage Bosne. BOSNJAK Od malih nogu su ga prozvali-dzamijsko dijete. On se nije plaho obazirao nato,samo se cudio.Hrabro je koracao do mekteba, noseci drvo-dva za potpalu pod pazuhom. Rugali mu se, a on jos draze stiskao illmihal. Kad se zamomcio, dugo je sjedio u dzamijskom dvoristu, poslije namaza i odmarao oci u zelenilu haremskom. Predavao se razmisljanjima, o prolaznosti dunjaluka, o Bozijoj kazni i nagradi. Na svih sedam radnih akcija je bio. Svih sedam udarnickih znacaka je cinilo sedzdu, dok je u pauzama obavljao namaze. Bio je clan Pokreta muslimanske omladine. Hapsili ga , proganjali, a on se nije plaho obazirao, samo se cudio. Silili su ga da bude nista a on je samo bio ono sto jeste. U zrelom zivotnom dobu su mu priljepili drugo ime - dzamijski covjek. Volio je dzamijski kljuc i jutarnji sabahski mir u dzamijskoj avliji. Volio je miris njenih persijskih cilima, dok bi na sedzdi uzivao u njihovoj mehkoci. Navijao je veliki dzamijski sahat, prateci u tisini njegovo tik-takanje. Gasio je dzamijsko svjetlo iza jacije. Ruze je kresao u rosnom maju. Pojacavao je farbom imena rahmetlija na starim nisanima. Haremske vocke je obrezivao i travu sisao. Sa svojih putovanja po svijetu…
Ovog puta izabrali smo Nermininu, dubicku pricu uoci ovogodisnjeg mubarek ramazana ispisanu na dubickoj web stranici. Snaga ljepota i izvor Bosanske Dubice upravo je bila kraj Une i u Maloj Carsiji. Una je svoju zelenkastu boju prosula duz Bosanske Dubice sve do usca uz Savu. U Maloj Carsiji su bili poredani ducani, ascinice, zanatske radnje i kafane. Carsija nije mogla ni bez zabave, smijeha, besposlica i nadmudrivanja. Nekad davno poslije smrti Ljeposave i njenog supruga Asima kahvedzije veselili bi se u dvije kafane "kod Paule" i u "Zivom Gradicu" .U tim kafanama se sklapala prijateljstva i kumstva .Niko i nikad nije gledao koje kakve vjere .Covjek je bio okrenut prema covjeku i prema svemu sto je ljudsko i svi su bili zadovoljni i sretni. Carsiju su znali kao svoj dzep.Upravo tih godina carsija je imala svoj inventar ,osobe koje smo u tom djelu grada mogli sresti rahm.Zlatiju, rahm Mutu Sazinog, rahm Dinu Jarca. I bez njih je ona birvaktile carsija bila nezamisliva. Bili su carsijski inventar ,a nista bez inventara ne moze biti kompletno . U skoli su me ucili da svaka prica treba da ima neku poruku, a ova je nema. Nema, jer ovi ljudi nisu ostavljali poruke i od njih se nije moglo puno toga nauciti ,ali oni su obiljezili Carsiju, nama tako dragu na svoj specifican nacin i davali joj specifican sarm. Zlatija je bila starica koja je zivjela u jednoj maloj kuci u blizini Zivog gradica ,bila je uvijek obucena u dimije ,i samiju a upravo…
 ČARSIJSKE PRICE, u našoj lijepoj BiH Več na samom startu naše rubrike, u prvoj prelijepoj Čaršijskoj priči o dubičkim inventarima koja je emitovana 17-og Novembra, pored prelijepog sadržaja priče, Nermina Sefer je istakla jednu predivnu misao koja kaže, citiramo: "U školi su me učili da svaka priča treba da ima neku poruku, a ova je nema. Nema, jer ovi ljudi nisu ostavljali poruke i od njih se nije moglo puno toga naučiti, ali oni su obilježili Caršiju, nama tako dragu, na svoj specifičan način, i davali joj specifičan šarm" . Ove Nermine riječi su prepune simbolike naše bosanske stvarnosti, i vrlo brzo smo se uvjerili narednih subota kroz priče: Nermina Sefer - Sjecanja na nase Inventare Hadzera-Dzerko Omerović - Bosnjak Jasmina Imamovic - Bosno Moja Nermina Sefer - Begov Stan Abdullah Bosnić - Ne zastiti se Nermina Sefer - Mome Alah Rahmetelje Babi Nermina (Nera) Dautović - Navijaci Boksita koje su nam poslužile da se zapravo zapitamo, ili pak da uvidimo ima li kakva poruka u njima, sa željom da nam se naši vjerni slušaoci jave i daju svoje mišljenje, komentar koji cemo rado objaviti. Naša današnja napisana priča od Nermine (Nere) Dautović - Navijaci Boksita prva je Vlasenicka Caršijska pričai ima zasigurno svoju simboliku i poruku. Na tome joj se duboko zahvaljujemo, i nadamo se da če ovo biti podsticaj drugima za više priča iz naše lijepe Vlasenice.
Page 6 of 6

O nama

  • Radio Fenjer u svom peto-godišnjem radu je naučio mnogo toga, a posebno da nismo tu samo da puštamo muziku nego da širimo plod naše bošnjačke kulture.

Kontakt

Parker, CO 80138
USA
www.radiofenjer.com

Mantra

  • "Tuđe nećemo, svoje ne damo."