Čaršijske Priče (45)

Dosla sam sine tebi da mi dusi bude lakse,uzdisem pored mezara bol mi srce para.Nad mezarom ti bdijem ,tugu tugujem,suze lijem.Moj sine moja zalosti ,zbog tebe majka pati,.Tvoja majka pati.suze lije ,kako ti je tamo moje najmilije? SEHIDU moj,znade Dragi Bog.ponosna je majka na sina svog.Za BOSNU si krv prolio ,sebe nisi zalio . Sad sunce BOSNOM grije .NEK TI JE RAHMET MOJE NAJMILIJE.
Sa Viselca Vlasenicu gledam, vreloj suzi oteti se nedam, pa mi pogled na Rakitu pada, na mezarje voljenoga grada. Na Rakiti dženaza se sprema, bošnjacima kojih vise nema. Svaki april Vlasenica jeca, širi ruke, sad će moja djeca. Sad se i ja na dženazu spremam, sem osvete, ništa ponjet nemam. Rođen je u Vlasenici 27 aprila 1964.god. Završio elektrotehničku školu. Prije rata radio u DP Birac kao operater proizvodnje. Nikada nisam ni pomislio da će mi se desiti ovo što sam opisao u svojim pričama. Nikako nisam mogao naslutiti da ću ratovati i da će se desiti u BiH ono što se desilo. Prije rata sam se oženio i dobio dvoje djece. Razmišljao sam kako ću ih odgojiti i izvesti na pravi put. Mnogo sam volio nogomet i igrao u FK Boksit iz Vlasenice. Odrastao sam sa Srbima i ni slutio nisam da će mi uraditi ono što su uradili, niti da cu pisati o njima ovo što sam napisao. Nikada se nisam bavio pisanjem. Napisao sam ovo zbog mojih saboraca, zbog Bosne i moga naroda i da se ne zaboravi. Neka ovo bude opomena generacijama koje dolaze. Nadam se da će moje pisanje izazvati interesovanje kod citalaca. --- http://www.dnevniavaz.ba/forum/viewtopic.php?t=6083 Sve sam potčinio Bosni.Rođen sam u Vlasenici 27 aprila 1964.god. Završio elektrotehničku školu. Prije rata radio u DP Birac kao operater proizvodnje.Nikada nisam ni pomislio da će mi se desiti ovo što sam opisao u svojim pričama. Nikako nisam mogao naslutiti da ću ratovati i da će se desiti u…
Tekst posvećujem Vama, braći i dugogodišnjim prijateljima iz Sarajeva, velikim poznavaocima i ´stratezima sijela i akšamluka´, mojim dobrim dušebrižnicima punim sabura, čuvarima dobre pjesme sevdaha, reda i adeta, ljudi iskusnih u izboru ambijenta, upućenih u mnoge tajne dobrih međuljudskih odnosa, bosanske meze, dobrih i kvalitetnih šetališta, izletišta i odmarališta, diplomirani rastjerivači bolesti i poznatih uroka koji znaju ocijeniti pravi momenat i prizvati staro društvo iz dalekih prijateljskih zemalja, sa poznatih i razbacanih nam kontinenata i sub-kontinenata. Bez njih život ne bi bio, to što jeste! Neka njihova imena ostanu upisana u pomenu i uspomeni, a posebno mom velikom ahbabu, prijatelju Mahiru, izvrsnom poznavaocu bosanskog sevdaha, sevdalinke, meze i akšamluka kao i velikim bosanskim srcima i dušama sevdaha, prvim grlima sevdalinke - Huse, Šuleta, Šuleta-harmonikaša, Adnana, Toke, Reške, Nuke, Mune, Releta, Seje, Hajrudina, Senada, Semira, Sakiba, Suada, Ibre.....kao i mnogih drugih ovdje nespomenutih, sadaka ih spasila od svih saobraćajnih nesreća, bolesti i uroka! :-)) Svojim jaranima i prijateljima Hamdo Čamo SEVDALINKA I SEVDAH TAJ BOSANSKI Sevdalinke su posebne pjesme, ispunjene dubinom izraza bošnjačkog narodnog melosa! Sevdalinka se, kao što to samo ona zna i može, znalački probija i utiska poput pečata u dušu onoga koji je sluša, neprimjetno preobražavajući i utapajući sve oko sebe u koloritu talasa osjećajnih naboja, punih mladosti i života, ispunjenih mehkoćom u izrazu ljubavi koju prenosi i iskazuje. A, onda - zasjeni iznenadnom žestinom udarca nemilosrdne sudbine i vodi opijena rukom magije najbližega u zanosu slušanja, začinjena prozirnom omamom u ozračju svoje nevine čistote, ispunjene sjetom, merakom…
Rekoh Saški je po naški, Kako mi se sviđa vraški! A Saška se Englez pravi, Raspali me lenjirom po glavi! Rekoh Hanki na bosanski: „Zbog tebe me živci tanki!“ I Hanka se Englez napravila, Po glavi me muški razvalila! Rekoh Maji ja na srpski: „Bez tebe mi dani mrski!“ Kao da je stigla iz Engleske, Osjetih težinu njene sveske! Na hrvatskom tad sam kuš“o. Reći Emi „Moja dušo!“ Al“ i ona odglumi Engleza, Pa mi jednu preko glave „sveza“! Kažu ljubav, stvar je prava. Mene od nje boli glava! Kakva ljubav, to je tuga! Glava mi je prepuna čvoruga! Iskuš“o sam sve jezike naše, Al“ za ljubav ni jedan ne paše! Nešto mislim dok mi glava gori: „Možda ljubav engleski govori?!“ I da skratim bruku tu, Ja im rekoh:“AJ LAV JU!“ Ljubavi je vidim kraj, Drage moje sad :“GUD BAJ!“ P.S. Još i ovo da vam javim: Sad se i ja Englez pravim!“
Tuđa zemlja, tuđi ljudi, Oko mene sve je tuđe. Kažem srcu, mirno budi, Ali ono sve je luđe! Oko mene sve je lijepo, Vidjeti to ljudi, vrijedi. Al' je srce na sve slijepo, Slika Bosne još ne blijedi! Plavo nebo, plava rijeka, Ali ovo moje nije! Mene moja Bosna čeka, U svom krilu da me grije! Zalud ovo sunce s neba, Ispod njega meni zima. Meni moja Bosna treba, Tamo uvijek sunca ima! Imam ovdje kuću svoju, Mišljah biću svoj na svom. Jedna više tek na boju, Zna se gdje je pravi dom! Kažem svima , dobro mi je, Ali, maska, samo to je. Šta se iza toga krije, Znade samo srce moje! Nasmijano moje lice, A u duši tuga vlada. Bosno, tvoje izbjeglice, Vrati će se... bar nekada!
Bošnjak ima, to što nema niko, Dobro srce, dušu plemenitu. Na devere, svakakve je svik“o, Braneć“ svoju, Bosnu bremenitu! Niko nema, kao Bošnjo dušu, Jednostavnu, iskrenu do boli. I ma kakvi, zli vjetrovi pušu, Ona prašta, halali i voli! Dušu što je u patnji pribrana, Svevišnjemu, koja sedždu čini, Što u dobru ostaje ponizna, Mnogo daje, ne traži da primi! Dušu koja sabahom se budi, Sa ezanom koja razgovara, Nećeš naći to kod drugih ljudi, Dušu koja u ašku izgara! Dušu punu brižnosti, topline, Skromnu, mehku, zdravu, merhametli, Čvrstu kao bosanske planine, Što u mraku svojom čehrom svijetli! Dušu što se sa vjerom napaja, Ima svijesti za dunjaluk cijeli, Koja zlo od dobra odvaja, Dušu koja sa halalom dijeli! Takve duše na svijetu nema. Mirišljava , čista i opojna. Izdržljiva, bistra, prekaljena, I saburli, smjerna i spokojna! U skromnosti, zna biti bogata, I skrušena, ali i prkosna, I ponizna, a i uzdignuta, I široka, kao zemlja Bosna! To je duša što zna da vjeruje, Što u svemu, dar od Boga vidi. Što razlike cijeni i poštuje, Nemoralnog, i sebičnog stidi! Ma koliko da je ranjavali, Još brže se ona preporodi. Nevidljiva, ona svuda živi, Prije nego što se čovjek rodi! U molitvi, ona se odmara, I u postu, pronalazi snagu, Sevdalinkom, ona se otvara, Šehadetom, uzdiže ka Bogu! Ljudski pogled, sagled“o je nije, Jer joj nigdje ne postoji kraja. U Bošnjaku, svakome se krije, Dočeka ga na vratima raja! Bošnjak ima, to što nema svako, Od kako je svijeta, dunjaluka!…
Kad bi Bosna bila pjesma, Ja bih sa njom zapjevala. Pjevala bih svakog dana, Al“ do kraja nikad ne bi, Bosna bila opjevana! Kad bi Bosna česma bila, Ja bih vodu stalno pila. I kad žedna ne bih bila, Opet bih je natočila! Kad bi Bosna bila rosa, Ja bih po njoj vazda bosa. Rosom bih joj lice mila, Svoju Bosnu podmladila! Kad bi Bosna biser bila, Kako bih se nakitila! Biser đerdan bih nosila, Dušmanima prkosila. Kad bi Bosna ptica bila, Bosno moja, Bosno mila, Sa tobom bih i bez krila, Majko, Bosno, poletila! Kad bi Bosna ruža bila, Ja bih ružu posadila, Na srcu bi mome cvala, Pa bih Bosnu mirisala! Kad bi Bosna šećer bila, Studen vodu bih dolila, Slatki šerbet napravila, Sa Bosnom se zasladila! Kad bi Bosna mehlem bila, Na rane bih nju privila, Ljute rane da izvidam, I sihire da poskidam! Kad bi Bosna čemer bila, Ja bih opet okusila, Bosanska bi moja duša, I njen čemer da okuša! Kad bi Bosna otrov bila, I otrov bih taj popila, Ja bih Bosnu iskapila, Makar sevap smrti bila! Al“ Bosna je sve pomalo. Sve je to u Bosnu stalo. A najljepše to što ima, Nalazi se u ljudima! Moja Bosno, moja vilo, Kad bi tebi nešto bilo, Je bez tebe ne bih mogla, Al“ ipak bih snage smogla, Ja bih tebi dojezdila, Bosna bi mi mezar bila! Na mezaru, zelen trava, Čuva te od zaborava. Na mezaru ljiljan cvjeta, Biće Bosne dok i svijeta!
Bosno i Hercegovino moja Princezo iz bajke, nemam bona, druge sem tebe, ja majke. Ljepotice moja, reci meni-Jesili mi tužna, što te pritiskaju, ova vremena ružna? Pa se brinem, da mi nisi kaharna, nedo mi Bog, odmah ću te izlijećiti, evo lijeka mog. Pjesmama, žuborima rijeka, sve ću za te dati, i tihim šapatom, reći ču ti, a da niko neće znati. Nešto mi se na te ljute, ko da imaju nešto bolje, pa,BiH rado, da ih pitam, imaju li za odgovor volje? O' ljudi! Na svim stranama svijeta, gdje behar može ,ljepše da cvjeta? Dali i tamo negdje, stari dedo ćibuk pali, imali i tamo, teferića, šta li biste za njega dali? Samo jedan, ko u Bosni i Hercegovini što je bio evo ja bih dala, kontinenat cijeli. Zemljo moja Bosno i Hercegovino moja, ponosu moj, moja diko, ama' tebe nemože, uništiti, baš niko. Čuj! Vele, nešto im nisi fina, meni vala jesi, e, tako mi moga dina! Ponosna, gorda, jaka, prkosna i mila, sevdahom si napojena, moja draga vila. Hvala ti, za ovaj merhamet, što si mi dala, pa se evo sada pitam, dali sam te cijeniti znala. U pjesmama mojim, ti imaš, dušu, srce i stas, sve jecaje, širom svijeta strpala BiH, u jedan glas, svih Bošnjaka , u pjesmu ću, stavit boli, pa da čuješ pahuljice,koliko te vole. Uf! Kako mi se pomjeri, moja duša mila, vratit ču se, i ja tebi Bosno i Hercegovino, majko mila! Ma gdje sada bila, doći ču ti, u krilo…
Page 2 of 6

O nama

  • Radio Fenjer u svom peto-godišnjem radu je naučio mnogo toga, a posebno da nismo tu samo da puštamo muziku nego da širimo plod naše bošnjačke kulture.

Kontakt

Parker, CO 80138
USA
www.radiofenjer.com

Mantra

  • "Tuđe nećemo, svoje ne damo."